Na ovogodišnje penjačkom maratonu Marjan Split, nastupili (i sa time naravno podržali penjački maraton) su Marko Skorić, Marko Žabčić, Matija Britvec i nezaobilazni Perica Levatić, koji je već stalni sudionik ovog odličnog natjecanja. Događaj je kao i svaki puta do sad organizirao dobro poznati Luka Mudronja uz pomoć svoje bolje polovice Inge Patarčić.

Organizacija je bila besprijekorna, od vege gulaša koji se pripremao na kraju prvog dana maratona, do jutarnjih krafni i kave za one koji su ostali spavati preko noći na Marjanu. S obzirom da je gore po noći puhao poprilično jak i hladan vjetar, to je bi pravi ekspedicijski pothvat, s prosjekom spavanja od 2 sata (svaka čast ekipi).

No da se mi vratimo nazad na prvi dan. Naš odlični driver Marko Skorič sa svojom boljom polovicom je skupio mene i Pericu Levatića, te smo krenuli put Karlovca, gdje smo pokupili vječno zagriženog bolderaša, Matiju Britveca. Još i prije nego smo došli po njega Perica ga je nazvao i saopćio mu "radosnu" vijest, da u prtljažniku nema mjesta za chrash pad, te neka uzme pojas, jer će mu ovaj vikend proteći na penjanje na uže.

Prema njegovom glasu dalo se naslutiti da nije baš previše zadovoljan, ali s obzirom da je i onako bio dogovor (još u fothiji na finalu bloka) da se prvi dan penje lead a drugi dan bolder, nije bila tolika šteta. Nakon što smo ga skupili, pao je dogovor između njega i Perice, da ukoliko ne popne barem 10 smjerova (što je puno za njega jer je u svojoj karijeri popeo svega 14) bez obzira na ocjenu, da onda mora ići jedan vikend sa Pericom u Paklenicu u dugi smjer. Kada tako nešto kažete bolderašu kojem, sve više od 8 metara predstavlja dugi smjer, onda znate kroz što je sve prolazio taj vikend :).

Pod stručnim vodstvom mentora Marka Skorića i Marka Žabčića, Matija je osigurao neodlazak u Pakenicu, već prvi dan, popevši 11 smjerova od ocjene 5c do 6c. Oslobodio se straha od smjerova viših od 8 metara :), naučio je ukapčat uže, osiguravat na gri-gri i ono najvažnije od svega, zavolio penjanje na lead :). Taj dan su i mentori također nešto popeli. Zbog umora su bili nešto manje uspješniji od Britveca, ali ono što je najvažnije od svega, premalo treninga u proteklih nekoliko mjeseci. Bez obzira na to, 11 smjerova u rasponu ocjena od 5c do 6b+ (naravno sve manje više na pogled) i nije tako loš rezultat za nekog to i ne trenira. Marko Skorić je prvi dan popeo nešto manje smjerova, ali je zato drugi dan to nadoknadio popevši Ekspedicijski kamin i Marinero (jedan od ljepših klasika na Marjanu). Ja sam također imao plan popeti Marinero, jer je stvarno lijep i nije pretežak, ali obzirom da je kiša sve jače padala, a na izlazu je ploča bila mokra, odlučio sam da taj smjer kao i Carsko vino ostavim za sljedeći dolazak.

Obzirom da je Perica već stari gost penjačkog maratona i stari lisac na takvim natjecanjima, imao je razrađen plan kako će u tih 24 sata popeti 48 smjerova, odnosno 2 smjera na sat. Ali sa mrakom, prvim vjetrom, hladnoćom i umorom, plan mu se malo pošemerio i natjecanje je završio sa 13 popetih smjerova. Do ove godine rekord sa najtežim popetim smjerom drži njegov mlađi brat Jurica Levatić, a ove godine je taj rekord skinuo Nikola Kramarić sa smjerom Given to fly 7c+, svaka čast majstore. Jurica je ove godine odlučio preskočiti penjački maraton zbog 8c projekta u Mišjoj peći, u čemu mi dajemo potpunu podršku i držimo mu fige da ga riješi u što kraćem roku. To ne bi bio samo njemu najteža ocjena nego i treći 8c u Hrvatskoj. Prvi 8c popeo je Marko Rožman, a drugi je Borna Čujić.

Bez obzira na ovaj težak uspon Niksija, pobjedu u muškoj kategoriji odnio je Jere Cokarić, a kod žena Inga Patarčić.

Rezultati
žene:
1. Inga Patarčić - 28 smjerova (1105 bodova)
2. Tea Čalogović - 24 smjera (575 bodova)
3. Katarina Pelivan Nuda Veritas - 20 smjerova (435 bodova)

muški:
1. Jere Cokarić - 31 smijer (1355 bodova)
2. Nikola Smoljenovic - 27 smjerova (1120 bodova)
3. Luka Mudronja - 28 smjerova (1060 bodova)

 

Da rezimiramo:
Dobra strana tekme:
Marjan, penjački maraton, organizacija, organizator, vrijeme, stijena, smjerovi, ekipa, itd.
Loša strana tekme:
nema :)

Legendo, hvala ti na lijepoj dobrodošlici i vidimo se sigurno na sljedećem penjačkom maratonu.

 

Marko Žabčić