Kao sto sam rekao u izvještaju za Venga vechio 8a, preselio sam se samo malo u desno od prošle godine i ušao u novi 8a imena Total extreme.
Pravo ime za taj smjer, dal je to zbog dobrih letova u svemir kad se pada ili što je sam detalj gib ispod sidrišta, ki će ga znat.
Smjer je dužine oko 25m dobrog prevjesa, a sam smjer odmah na početku ima najteži, po meni detalj. Kad se njega prođe ide predivno penjanje do rupe u kojoj je polu no hand rest, s tim da noga u tom odmoru umire od bolova al šta je tu je, nakon odmora se ulazi u taj gornji detalj, koji sam po sebi nije težak, ali lagana napumpanost od cijelog smjera čini ga teškim. Hvatišta u smjeru su stvarno dobra, ali taj prevjes čini svoje (čista izdržljivost).
Bilo je svega u smjeru i padova od 7,8 m, pucanja hvatišta, ljutnje i sreće, navijanja za Frenkija koji je skoro flesao smjer. Svega par odlazaka bilo je dosta da se tijelo navikne na gibove, i da ga popnem. Malo u lijevo od moga smjera Nino zvani pontaroso i Mario skejter napadaju teški 7b+, Friends no borders, Nino u međuvremenu penje to topa a Mario još uvjek napada, ali ima ga i on sigurno.
U isto to vrijeme odlazim i tri puta u Krkuz, probavam smjer Ultra light 8a, kojeg i penjem u tom trecem odlasku. Specifican smjer, detalj odmah na ulazu na izlazu iz stropa, noge loše, pa siga malo mokra, pa još malo stiskanja, bolderski gibovi, i to je to do kraja pjesma od penjanja, još jedan je spremljen.
Svaki put kad dodjem u M gledam jednu liniju, ona gleda mene, uvjek je mokar prvi dio, a kiša svako toliko padne, ali ući ću u nju i dignuti malo ljestvicu, do tada tenga venga maču piču. E da odlazim i do Mišje peći, gdje rješavam veoma brzo Samsaru 8a, a ušao sam i u Corto 8a, napravio sve gibove sljadeći put ga skidam s liste. Aj bok.
članak napisao: Aleksander Mataruga (trangoworld, zamberlan, camp, suunto)
