2014.godina počela je sa dosta životnih promjena. Radi promjene posla preselio sam se sa suprugom u Opatiju (nije mi teško palo)! Novi ljudi, nova ekipa, novi prijatelji (penjači), nova penjališta gdje god se okreneš u okolici 30 km. Naravno nije lagano otići iz Lepoglave, ali 250 km nije na kraju svijeta.
Kao što u penjanju biva, prijateljstva se vrlo lako stjeću. Tako je bilo i tu. Već prvi mjesec upoznao sam mnoštvo penjača, neke sam poznavao od prije, neke iz viđenja. Ekipa iz Rirocka i Hiperaktiva mogu reći da ekipa penje svaki dan. U penjanju su 100%!
Sama promjena života i posla, Sam sam sebi rekao da bi se htio vratiti u formu iz 2010/11.g jer su 2012/13. bile dosta zapostavljene radi posla, a i treninga sa klincima. Sve sam više počeo penjati vani, što je bio i cilj, te čim manje plastike da vidim kako funkcionira taj sistem i za sad se vrlo dobro pokazao! Forma je rasla iz mjesec u mjesec. Obišao sam većinu okolnih penjališta, a Buzet sektor Befana se pokazao kao pun pogodak. Na prvi pogled ja i siga nikad nismo bili na ti, ali privikavanje je išlo vrlo brzo. Prekrasni dugi smjerovi po 30m raspona ocjena od 6b do 8b. Te je nakon manje od 10 izleta, pao prvi retroFlesh smjera Štriga ocjene 7b jer sam ulazni dio penjao u smjeru Befana (detalji oba smjera su iznad razdvajanja).
No da se vratim na naslov članka, planiranje prvog pravog GO bio je za 8mj. Plan je bio probati stare dugove jer je forma bila dobra. U petak nakon posla kroz vikend se brzinski otišlo do roditelja na Čiovo i u ponedjeljak put Lepoglava. Na GO naravno doma :) Cilj je bio probati popeti stari projekt na domaćem penjalištu koji stoji više od godinu dana, na Kalniku Sanjski u kojeg sam prvi put ušao još početkom 2012.g kada se nisam osjećao tako dobro kao danas, na Vranjoj To Asu, te vikend u Kotečnik na trening. Prognoza je bila dobra samo na TV-u. Nakon dva dana prvi cilj je ostvaren, projekt na Čuturaševoj je popet moj 5 FA. Smjer smo Mario i ja nazvali Šušljek, razloga nekog nije bilo, i dao sam ocjenu 7b+ pošto su mi svi govorili da su ostali smjerovi pretvrdo ocjenjeni na penjalištu. Dan odmora, te idući dan trening u svojoj dvorani prvi ove godine.
Vikend je bio rezerviran za Kotečnik, ali je u zadnji dan odgođen pa je subota bila za Kalnik, a nedjelja za Kotečnik. U subotu ulazim u Sanjski nakon dugo vremena i osjećam se puno bolje. Smjer je ocjene 7b+ (nekad bio /c), ali meni osobno najljepši smjer u kojeg sam ikad ušao. Uvijek mi se činio teži od ocjene koju nosi pa sam nažalost sa nekim respektom ulazio u njega. Padam u detalju kao i prije 2 godine, ali mjenjam betu i čini se da smjer ide tečnije sa boljim nožištima i gibanjima. Ali na ovom izletu nije išlo. Nedjelja Kotečnik, lagani trening sa previše vlage u zraku, ali se napenjalo u nekoliko 7ica. Lagani treninzi do srijede i dogovor sa Žabom (Žabčić Marko) za Kalnik pošto smo obojica u istom projektu. Javlja sa i Ivek (Ivan Štefičar) da ne mora okapati krumpir i da ga se pokupi na poslu. Uvjeti relativni, hladno sa vjetrom, ali ulazni grifovi mokri. Nažalost za mene prehladno i prsti su bili problem jer jednostavno nisam osječao da držim bilo šta. Nakon toga sam mislio da će glava raditi problem jer sam padao u istom gibu svaki put.
I tako dođe četvrtak, prolom oblaka, poplave po cijeloj županiji. Pada mi mrak na oči, jer u nedjelju se vračam u Opatiju. Pa se tako vrijeme provodilo u dvorani, ali bez imalo motivacije za trening!
Subota je počela dobro, na vidiku sunce skoro cijeli dan. Odmah dogovori za nedjelju da se ujutro brzinski ode na Kalnik, dogovor je pao između mene i kuma (Mario Musulin).
Navečer na cugi sa frendovima izlazimo iz kafića, a vani pada ona prokleta kiša! Odmah sam otišao doma na spavanje i mislio kako ću se opet morati vraćati u Lepoglavu čim prije da popnem Sanjski dok ga tijelo još pamti.
Ujutro zove Mario evo me za 10min kod tebe. Gledam vani sunčano, ali smjer je poznati po tome da se jako jako dugo suši i da je cijeli ulazni dio poslije kiše uvijek mokar. Kada smo došli na kalnik sa strahom sam prilazio smjeru, makar na prvi pogled kad smo došli nije mi se činilo da je tu padala kiša. Dolazim pod smjer, a on suh ko barut :) Otišli se zagrijati na sunce u Frenkyu jer je u Rimskom kao i uvijek bilo hladno i puhao je vjetar. Mario je došao rješiti stari dug Flok 7a+/b, postavlja komplete preko Frenkya ponavlja gibove i penje ga iz prve taj dan. Nakon što se vratio iz Canade popeo je i naš projekat dan poslije mene na domaćem terenu. Forma je opet kao prošlogodišnja.
Dolazimo pod smjer, postavljaju se kompleti i Mario ulazi u smjer na Flesh(do zadnjeg detalja je znao svaki gib), ali odustaje na 4. kompletu. Odlazi do vrha sa prčkanjem po novoj beti. Tada je bio red na mene, osječam se dobro u smjeru, prolazim detalj, Mario se smije i navija, ali padam dva giba kasnije. Spuštam se dolje i sam sebi ne vjerujem "KOJI JE K.... OVO BIL". Mario ulazi na sec go i pada na istom mjestu, ista reakcija!
I tada raspravljamo o novoj beti: preskoči lijevi krimp i sa one finger pocketa direktno u detalj, noge stoje bolje položaj tijela isto te radimo 3 giba manje. Ja ulazim 2 put i prije detalja osjetim da je bilo premalo odmora i probam opet po svojem i padam u detalju, ista stvar i sa Mariom. Pogledali smo se i rekli idemo uzeti stvari i na chilanje 1h na sunce. I tako je i bilo.
"Kaj bumo sad još nam je jedan ulaz ostal svakome jer se Ja moram žuriti doma da stignem krenuti na put za Opatiju".
Mario je rekao da će on ići po svoj beti, a ja da ću probati isto samo sa nižim one finger pocketom. Ulazim u smjer, dolazim do detalja full odmoran i sa sloperaste "pive" hvatam one finger pocket, radim dugačak gib na krimp za 2 i pol prsta za desnu ruku, napokon slažem noge u dobru poziciju, hvatam detalj dvije rupice u širokom hvatu za 3 prsta jedne ruke, desna u dobar grif (sa kojeg se padalo i prije) ukopčavam komplet, vadim se na lijevu blokadu i tada sam bio siguran da je smjer gotov, još 3 kompleta do topa i ukopčavam top. Olakšanje je bilo veliko!!!
Mario ulazi 4 put i također prolazi smjer i govori da je smjer stvarno super. Na sreću da je išao Mario sa mnom da je isprobao novu betu jer bi se vjerojatno trebao opet vraćati na Kalnik:) Spremili stvari i sa guštom krenuli doma na pivu!
Smjer To asu je ostao za neki drugi vikend.
Ova godina mi je najbolja do sad, popeo sam preko 100 novih smjerova od kojih preko 30 ocjene 7a i teže. Nekoliko dobrih sajteva i flesheva,ali godina još nije gotova. Cilj je popeti svoju najtežu ocjenu još iz 2009.g Maskirni keks 7c. Par smjerova je u igri.
Vidjet ćemo! Vraćamo se natrag u Opatiju i penjanje sa domaćom ekipom :)
članak napisao: Filip Loparić
izvor i slika: SPK-Direkt
