"Bilo je hladno srpanjsko jutro. Magla je obavijala cijelu dolinu i uz snažan vjetar s fjorda dizala se u pramenovima prema vrhu sjeverne stijene. Negdje duboko ispod njih tutnjala je divlja Rijeka, no kroz maglu ju nisu mogli vidjeti, već samo čuti njen divlji tok. Tony, John, Bill i Nick stajali su na sidrištu načinjenom od drvenog čoka i jednog klina. Tu su visjele i njihove 3 transportne vreće sa hranom u opremom. Kad bi se magla malo razišla, na trenutak bi ugledali vrh crnog granitnog zida koji je za njih bio još danima daleko. Bila je 1965. i britanski alpinisti željeli su samo konačno stati na čvrsto tlo, po mogućnosti prije norveške ekipe…
Negdje u daljini, u magli, jedna druga četvorka posljednjim je snagama izbijala svoje izmučene klinove iz čvrstog granita, penjući posljednje metre ove grdosije. Nakon 11 dana borbe sa hladnoćom, neprospavanim noćima i lavinama kamenja slijedit će spust prema dolini, u omiljenu birtiju u Andalsnes, maloj luci na obali fjorda. Ole, Leif, Jon i Odd bili su samo jedan dan brži od svojih britanskih suparnika. No obje ekipe bile su kasnije slavljene u svojim domovinama.
Skoro 50 godina kasnije, s prvim zrakama sunca, dvije su figure krenule u tu istu stijenu. Kroz isti taj granitni gigant, po prvi puta se čuje dovikivanje u varaždinskom i ivanečkom slengu: ‘odi’, ‘zihram’, ‘jeb… … .ater’. Na vrh su stali 18 sati kasnije.
Troll Wall najveća je stijena starog kontinenta. Zbog svoje visine, teškog pronalaženja smjerova, prevrtljivog vremena i čestih lavina (od kojih je jedna nedavno odnijela veći dio smjera) Troll Wall nije bas često penjan. Vjerojatnu su zato prodavači u lokalnoj penjačkoj trgovini u Andalsnesu s toliko nevjerice slušali naše planove. No, dečki su uspjeli uloviti taj posljednji lijep i sunčan dan i uspješno baviti uspon od 1000 metara Švedskom rutom. I to ‘golim rukama’ kak bi to rekli novinari!
Bilo je to veliko finale ekspedicije varaždinske stanice GSS s kojom smo prošli pola Europe, penjali se, smijali, putovali, jeli Čokolino i Talijanete, još se penjali i putovali, ponovno jeli Čokolino i Talijanete, pa se još malo smijali…
U Norveškoj smo proveli tjedan dana penjući boldere, sportske smjerove i veliku stijenu. Čorac i Ivek popeli su Švedsku rutu (1000m, 6c+, A0) u Troll Wall-u i Jugoslav rutu u Hornaksli (6c+, 400m), a Alan i Muso smjer u stijeni Romsdal Horna (400m, V).
A kad smo već spomenuli Čokolino i Talijanete, spomenimo i naše drage sponzore :
Podravka, Itas Prvomajska, Muslin d.o.o. , Ireks, Macmon, Hidrotehnika Čakovec, Perlis, Komunalac Koprivnica, Glazir, Grad Lepoglava, Fima vrijednosnice, Croatia osiguranje, Mipcro d.o.o., Duos usluge, Zajednica športskih udruga Varaždin, Galix, City media."
Cijelu galeriju slika pogledajte na službenim stranicama PK-Vertikala.
izvor (tekst i slike): Pk-Vertikal
