Mladi MIV-ovci (Miroslav Hainž – Ćiro, Jurica Majnarić - Jura i Danijel Cvetko) su napravili jednu vrlo ljepu kružnu turu po Cjajniku. Kružna tura se sastojala od Koče na Koschutahaus (1280 m) pa preko Larchenturm (1965 m) do Larchenberg (2080 m) i onda ponovo nazad preko Koschutnikturm (2136 m) do Koschutahaus (1280 m).
U subotu (19.05.2012.) polazak iz Varaždina je bio u poslijepodnevnim satima, nakon cca 4h vožnje i 270 km dolazimo do novoobnovljenog (i vrlo ugodnog) planinarskog doma Koschutahaus (1280 m), gdje noćimo.
Sutradan, u nedjelju (20.05.2012.) penjemo se po ferati, ukupno 8h hodanja uz kraće odmore (u vodiču je napisano 7h, što je izvedivo, no vjerojatno bez odmora). Od koče (planinarskog doma) hodamo 50 min kroz hladovitu šumu i osunčani sipar do stjene pod kojom je još snijeg! Jura zbog bolova u Ahilovoj tetivi odustaje na početku ferate i vraća se do koče, a Ćiro i Danijel nastavljaju penjati 2h po ferati uz obavezno samoosiguravanje. Odmah nakon ulaza u feratu počinje penjanje u vertikali, a dijelovi su čak i prevjesni, tako da se ubrzo može procjeniti da li je penjač spreman za feratu ili ne. Putem se prelaze i 2 snežišča – dijelovi ferate pod snijegom, što naravno dodatno otežava penjanje. U 7. i 8. mjesecu na tim mjestima vrlo vjerojatno više nema snijega.
Pred vrh put se dijeli na težu (lijevu) i lakšu (desnu) varijantu, Danijel i Ćiro naravno odabrali su težu varijantu J. A spuštanje od vrha po stijeni je također ocijenjeno teškom ocijenom kao i uspon, no nakon 2h penjanja, spuštanje tako teškom varijantom je dodatno teško, te smatram da je taj dio ferate kritičan. Spuštanje slijedi do odvajanja za Larchenberg, od tamo po miješanoj suho-sniježnoj varijanti penjemo do vrha Larchenberga. Na vrhu nas dočekuje motika i grablje, no mi se prihvaćamo odmora a ne rada. Prekrasan pogled na pitomu slovensku stranu sa travnatim visoravnima dok su sa druge strane strme i stjenovite austrijske stijene. Sredinom grebena ide granica Austrije i Slovenije pa smo tako u isto vrijeme bili na dva mjesta. Putovnice imamo, ali nitko nas ne pregledava.
Prelazimo greben do Koschutnikturm, a zatim se spuštamo živopisnom feratom natrag u Austriju. Dio ferate ide preko osiguranog visećeg mosta ispod kojeg je 100 m bezdana. Most se prilično trese prilikom prolaska, uz velike razmake među drvenim gredama, pa preko njega prelazimo vrlo oprezno. Na povratku put prelazi preko sipara i ostataka blago položenih snježnih površina, gdje se bez skija skijamo prema Koči (polaznoj točki), a putem susrećemo i jednog austrijskog penjača. Nakon 8 sati provedenih u stijeni, dolazimo u koču, gdje nas dočekuje topla dobrodošlica domaćice rodom iz Ukrajine, našeg prijatelja Juru i topli obrok. Umorni, no sretni nakon teškog uspona i silaska, uputili smo se prema svojim domovima u Hrvatskoj.
Info:
Ferate se ocjenjuju po težini od 1 do 6.
Ferata na Cjajnik je ocjenjena kao 5 i nju je još moguće ispenjati sa gojzericama, uz obavezan pojas, osiguranje i kacigu. Za najteže ferate ocjene 6 potrebne (ili bar poželjne) su posebne cipele takozvane penjačice umjesto gojzerica, zbog trenja.
Članak napisali: Jurica Majnarić i Danijel Cvetko
