"Prvi izvještaj…
Penjanje u Makedoniji u svojevrsnom generacijskom raskoraku. Našao sam se sasvim ne planirano u kombiju za Beograd – Niš, destinacija Prilep.
S jedne strane klasici i pioniri penjanja u Hrvatskoj: B. Čujić i Ž. Kaličanin, koji imaju nebrojene popete i postavljene smjerove, a s druge strane mlade snage: Staša, koja penje 8b i Borna Čujić s nedavno ispenjanim Strelovodom 8c.
Krećem na ovaj put u nadi da će se djelić ove kombinacije iskustva i mladenačke snage odraziti na moje penjanje.
U Nišu nas je ugostio Stašin otac, poznati srpski himalajac Geja. Ubrzo sam shvatio kako je Staša došla do ovako visoke penjačke razine.
Obitelj živi doslovce za penjanje ali i na penjalištu Jelašnica. Tako da je Staša mogla na povratku iz škole, umjesto da se muva po kafićima, skoknuti do sektora H20 i popeti koji 8a.
Kako je u jutro padala kiša Geja nam je odlučio pokazati potencijale Niškog kraja. Odvezli smo se do klisure Sićevo i imali smo što za vidjeti. Klisura se proteže uz magistralni put prema Sofiji, i nudi beskrajne mogućnosti za razvoj novih smjerova i sektora. Od kratkih sportsko penjačkih do strmih big wall-ova.
Kako je kiša stala, vratili smo se u Jelašnicu na penjanje. Čuja i Žare su popeli Eol, 100 metarski 6c, koji se nalazi na Big wall sektoru doslovce 50 m od ulaznih vrata kuće. Unatoč ovakvom pristupu i odlično pospitanom smjeru, izvještaj ova dva mladića je zvučao kao da su se upravo vratili iz Patagonije.
Dobro, treba priznati da je bilo hladno za prste. Staša, Borna i ja smo popeli samo po dva smjera: Forest Gump 6c i Himera 7a, i brisnuli natrag u kuću na po jednu rakijicu na toplom.
Sljedeći dan u Prilepe na Bolder.
Drugi izvještaj,
Penjanje u Makedoniji se nastavlja u Prilepu, a Borna ostvaruje odlične rezultate na bolderu.
U Prilepu nas je dočekalo 7 stupnjeva, a u sektoru Treskavac 3 stupnja. Zagrijali smo se u 6a pa smo prešli odmah na 7a+, Take a break take a kid, jedan lagani flash za mlade snage, a za mene iz 4. pokušaja. Iako je to jedan mekani 7a+, ja sam zadovoljan jer je to moj prvi put da penjem bolder.
Nakon toga Staša i Borna su probavali još jedan 7a+, i iako je Staša napravila sve gibove nije išlo. Nakon toga još jedan 8a, po meni uzaludno, jednostavno je bilo prehladno.
U ponedjeljak Žare, Čuja i ja odlazimo u Demir kapiju, i iako smo čuli dobrih stvari o ovom penjalištu kojeg je zabušio jedan Rus, ne bi ga preporučio. Smješteno je pokraj tunela i iznad rijeke koja i nije nešto atraktivna.
Sektor nudi 15 tak smjerova koji zahtijevaju tehničko penjanje i stijena je prilično oštra. Sektori u kanjonu su položeni i puni smeća, a dio penjališta je uništen zbog radova na cesti.
Ipak Čuja je posajtao jedan 7a+, dok smo Žare i ja probavali 7b+, na kraju uzaludno.
Za to vrijeme u Prilepu u Sektoru Baba Staša nije imala svoj dan, ali je zato Borna kako kaže, imao najbolji bolder dan ikad.
Krenuo je sa Žolta zmija 7c flash, Lost in Paradise 7b+ flash, Tup Tup 7b+ flash i na kraju Gladijator 7c!
Ovime je Borna došao na prvo mjesto 8a.nu ljestvice u bolderu među Hrvatima.
Sljedeći dan smo svi zapalili na bolder u sektoru Balvanija. Ambijent je zaista nestvaran i nije čudno da je Prilep odabran za jedan od ovogodišnjih stanica Petzl Rock Trip-a.
Borna je samo nastavio: Gotham City 7c flash i pokušaj Velike Smetke 8a do kraja puta. Nakon nekoliko pokušaja izletio je na zadnjem sloperu. Kako je opet bilo hladno, a makedonski granit ne prašta, ostao je bez kože na prstima i odlučio uzeti dan odmora. Ipak bili smo sigurni da će pasti neki 8a do kraja puta.
Žare i ja smo otišli na Veliku babu gdje sam se po prvi put susreo s pukotinama u granitu. Iako su pukotine bile pospitane, mi smo popeli dvije na trad s frendovima. Ubrzo smo malo dalje nanjušili jednu odličnu liniju i ispenjali je na top rope. Kada smo se vratili kući naš domaćin Hristo nam je rekao da ta linija nije još ispenjana i da bi ju mogli zabušiti. Tako je ovo postao Žaretov i moj projekt kojem se veselimo u narednim danima.
Ipak sljedeći smo dan otišli prema Skopju, gdje nas je dočekao lokalac Vlado i odveo na Kadinu reku. Nakon dosta dugačke vožnje po lošim cestama uz scene kakve se mogu vidjeti samo na Balkanu, stižemo na penjalište.
Na prvi pogled smo svi zinuli kada smo vidjeli ogroman strop sa sigama i izlazima sa strmim i dugačkim pločama. Kako smo ponijeli i opremu za spitanje, bili smo sigurni da će ovdje biti posla za nas. Ipak smo krenuli prvo malo penjati.
Nakon nekog vremena shvatili smo da je ovo penjalište tek u povojima. Zabušeno je tek nekolicina smjerova i to je ne baš po najlogičnijim linijama. Stijena je neočišćena i ne tako kvalitetna kako smo mislili da je. Smjerovi su malo penjani tako da su ocjene nejasne.
Da zaključim. Ako niste Dani Andrada, Jernej Kruder ili Bećan, odaberite neko drugo penjalište, bar još neko vrijeme.
Treći izvještaj,
Penjanje u Makedoniji se nastavlja. Danas smo se opet svi vratili završiti projekte na Balvaniji, a napokon je i sunce promigoljilo.
Borna i Boris su otišli do Velike smetke, a Žare i ja na Veliku babu naoružani bušilicom i spitovima. Popeli smo smjer pokraj i zabušili štand, a onda je Žare zabušio ostatak smjera i bio je spreman za prvi uspon. Dok je Žare zabijao zadnji spit, vidjeli smo Čujiće ispod nas.
“Borna si rješio?” Borna viče : “Da, iz druge!”
To je Bornin drugi 8a u bolderu nakon Shluck du Bruder u Austriji.
U međuvremenu Žare je sišao i ja sam se spremio da očistim smjer, nakon toga Žare se zaželio penjanja i odlučio probati jedanput. Ulazi u detalj i lomi ključni krimp, kaže:” Sale, sad je još teže”. Reko daj da probam i nekako uspijevam ispenjati smjer. Ocjenjujem ga sa oko 7b i silazim sretan ko svinja u blatu. Još ga je Čuja rekao probati , pa da mu damo ime.
Čuja u drugom pokušaju ulazi u detalj i lomi do kraja onaj isti krimp i tako iz 7b (Čuja se složio s ocjenom), pretvara ga u projekt. Šteta jer smjer je bio zaista lijep i konstantne težine, sa previsom na početku, pukotinom u sredini i na kraju sa zanimljivom pločom i to sve u 15m.
Tako je pomalo neslavno završio moj 1. prvenstveni smjer (moguće i prvi Hrvatski smjer u Mekedoniji osim nekoliko boldera). Baš zbog toga dobio je i neslavno ime “Skurena đigerica“, prema jelu kakvo sam dobio neki dan u Makedonskoj kući (također prvo jelo koje sam vratio u restoranu).
Borna je završio svoj tjedan iz snova sa Predatorom 7c+, Zagrebačkim 7c i Dilajla 7b+. Bilo je rasprave bili spuštao ocjenu Zagrebačkom, ali kako je do sada flashao sve 7c-ove, a za ovaj mu je trebalo viša pokušaja, ocjenu je samo potvrdio.
Time je Borna ispunio sve ciljeve ovog putovanja i sada s nestrpljenjem čekamo šta je sljedeće……Maratoneta?!
Zadnji dan planirali smo otići u Mavrovo za koje smo čuli i od Slovenaca da je dobro penjalište. Slovenaca je inače poprilično puno u Prilepu u ovo doba godine.
Ipak ujutro smo dobili informaciju da je tamo prehladno s obzirom da je glavni dio u špilji i mijenjamo plan. Odlazimo opet prema Skopju, ali ovaj put u Kanjon Matka.
Prvi dojam je opet odličan i kanjon nas potpuno impresionira. Pogled na big-wall je impresivan i sigurno ima dobrih, u glavnom klasičnih , smjerova. Odabiremo sektor preko rijeke, jer put do sektora sa težim smjerovima je zapušten pa tako vjerojatno i smjerovi.
Brodar nas prebacuje preko Matke i nastavljamo 20 min uz brijeg do manastira. Ambijent je ponovo lijep i pomalo podsjeća na Alpe, djelomično i zbog krušljive stijene. Nastavljamo iznad manastira i dolazimo do prvih smjerova i ponovo razočaranje.
Pomalo položen i zapušten sektor, malo dalje nalazimo par zanimljivih smjerova u kojima fali 1. spit, a ulazi su blizu ruba strme litice. Čujiće je to odmah odvratilo i samo su se okrenuli i otišli natrag prema brodiću. Žare i ja smo ipak odlučili uzet šta se nudi. Popeli smo 6b+, a ja sam još stisnuo dvije zanimljive ploče 7a+,6c+, sve na pogled.
Na povratku nije bilo brodara pa sam uzeo nekakav kajak i komad fosne, pa prešao rijeku po vesla da može i Žare preko. Nakon sve muke eto brodara…bar sam si priuštio kajakarenje Matkom.
Time je završio naš rock-trip u Makedoniji, pomalo razočarani zaključujemo dvije stvari:
1. Makedonija nije zemlja sunca i penjanja. Vjerojatno pomalo i naivno smo očekivali bolju klimu i više temperature. A i prema makedonskim portalima i bolja penjališta.
2. Ako volite boldering navalite u Prilep! Bolderi su fantastični, a atmosfera još bolja. Ima nešto potencijala za izradu smjerova u velikoj stijeni, a neki su već tamo.
Dani Andrada je zabušio jedan impresivni 8c u sektoru Treskavac i još nije popet, pa ko misli da bi mu lego… Ali ako niste od boldera…. Istra, otoci, Dabrovi, Paklenica, Split, Trogir, Makarska su puno, puno….puno bolji izbor. A i klima je bolja.
Na kraju zahvale i pozdravi našim domaćinima u Srbiji (Gejo, Vesna i Staša) i Makedoniji (Vlado, Hristo i Dimitri). Uz entuzijazam i ljubav kakvu oni imaju prema penjanju vjerujem da će i Balkan postati pravo penjačko središte.
UPOZORENJE: OVAJ IZVJEŠTAJ JE PISAN IZ STROGO PENJAČKE PERSPEKTIVE, ZA INDIKACIJE I NUSPOJAVE O LJEPOTAMA MAKEDONIJE, LJUDI I NJIHOVE KUHINJE….PITAJTE NEKOG DRUGOG!"
Cijelu GAleriju slika možete pogledati na službenim strancama Breganje!
tekst i slike: Breganja
