Sve je počelo kada mu je prijatelj Marko Siivinen pokazao liniju koja mu nije dala mira, sve dok krajem ove (2016) godine nije ovu dugo očekivanu liniju uspio popeti. Do tada zvanu Lappnor project, jer se nalazi kod Lappnora koji je odprilike 100km udaljen od Helsinkia. Sada kada ga je Nalle popeo nadjenuo mu je ime Burden of Dream.
Probali su ga mnogi jaki penjači ali ga nitko nije mogao popeti, pa se počelo pričati da bi to mogao biti prvi 9A bolder problem na svijetu. Nalle je puno razmišljao o ocjeni te došao do logičnog zaključka da ovoj liniji više pristaje ocjena 9A nego ~8C+.
Razvila se cijela polemika oko toga dali bi trebala ocjena biti 8C+ ili 9A, ali s obzirom da je za druge probleme tog ranga, potrošio daleko manje vremena ovo je bio logičan slijed, a i bilo je vrijeme da se dignu ocjene na neku novu razinu. Ako se vodimo mišlju da je najviša ocjena na ljestvici 8C+, što onda sa svim onim prepoznatim problemima koji su lakši od ovog problema, a ocjenjeni su sa 8C+. Dali ih treba snižavati na 8C? Upravo bi to prouzročilo daleko veće probleme nego da se ovom problemu dodjeli ocjena 9A.
Kao usporedbu Nalle je naveo da od kada je on popeo svoj prvi 8C, Dreamtime, da je prošlo 10 godina, odnosno 16 od kada ga je Fred Nicole napravio i da od tada pa do danas nije bilo nikakvog pomaka u ocjenama. U današnje vrijeme ima daleko više penjača koji penju full-time, a ljestvica se digla na puno višu razinu od one prije 16 godina, tako da prema tome misli da samo malo zaglavili.
Zašto bi se onda i dalje zamarali sa ocjenama ako i dalje neće biti nikakvog napretka, koja im je onda svrha?
Nalle na ovom problemu radi otprilike isto toliko dugo koliko su Tommy Caldwell i Kevin Jorgenson radili na Down Wallu. Jako dugo Nalle nije mogao napraviti niti jedan gib danima, ali je bio uporan. Početkom godine (ožujak) kada je Jimmy Webb došao u posjet Nalleu i našao krucijalnu malu stopinku (za koju je Nalle mislio da je predaleko da bi ju koristio), koja je bila ključ cijele sekvence. Od tada je bilo samo pitanje vremena i vremenskih uvjeta kada će ga popet.
Tada ga nije uspio popeti (na proljeće) kada su mu to vremenski uvjeti dozvoljavali, a nakon toga je došlo ljeto sa visokim temperaturama, te je trebalo pričekati jesen. Kada je napokon stigla, Nalle je znao da će to biti ta sezona kada će ga popeti. Poželio je da može zaboraviti sve te sezone provedene ispod boldera, kada nije mogao napraviti gibove, a zadnja najviša točka do koje je dogurao, je bila prošle godine. Tjedni su se pretvorili u mjesece, a mjeseci u godine tako da je već počeo sumnjati u sebe. Kada je hodao prema bolderu u mislima su mu bile samo pozitivne misli, ali nikako nije mogao iz glave izbaciti to što taj bolder predstavlja.
Sjedeći ispod njega mogao je osjetiti njegovu težinu, a kada bi ušao bio je kao déja vu, kao tisuću puta prije toga. Start je uvijek bio isti kao i završetak. Osim ovog puta, ovaj puta je bilo drugačije. Prije nego je trepnuo visio je sa ruba boldera, dizorijentiran, a srce mu je tuklo kao da je vozilo trku. Kada je došao na vrh boldera pokušavao je shvatiti kako je tamo dospio. Mnogo osjećaja mu se komešalo: iznenađenje, olakšanje, sreća, zbunjenost, ali sve se to vrlo brzo pretvorilo u nevjericu.
Kada se drugo jutro probudio nije si mogao pomoči, ali je svijet gledao drugim očima. Napraviti prvi uspona na Burden of Dreams postavio mu je jednu sasvim novu razinu u penjanju. Sa svim postojećim 8C+ bolderima (u mislima) na svijetu, misli da je 9A sasvim logičan korak.
izvor i slika: UKC
