"Ovaj vikend Borna i ja dogovorili smo se da bar jedan dan idemo penjat na prirodnu stijenu. Pogled na prognozu govorio je da je onda bolje pričekati nedjelju. Ali Bornina je logika drugačija te se na penjanje otpravljamo u subotu .
Kao stara iskusnjara preporučam Osp di smo “pod krovom” sigurni od kiše, no i ovaj put Bornina logika pobjeđuje te odabiremo Kotečnik. Kiša počinje padati još kod Laškog a dolaskom pod Kotečnik sve je jača, a spustila se i magla. Pomalo si mislim: a stvarno smo bedaki.
No kad smo već tu ajmo pod stijenu možda kaj bude. Putem već cure potoci, sve je blatno i sklisko. Naravno sve je bilo mokro i cijedilo se OSIM dijela gdje su smjerovi koje je Borna naumio popesti. Kiša neusmiljeno pada, sve je u magli ali njegovi smjerovi su suhi (pitam se dal je on to nekak nslućival il jednostavno imamo sreće).
Zagrijavanje u Hanta yo 7b i top rope u Nebo nad Berlinom 8a. Postavlja komplete u susjedni Tamavček 8b, koji je bio cilj dana. U prvom pokušaju hladnih prstiju ne uspijeva pogoditi mali krimp u detalju. No samo desetak minuta kasnije u drugom pokušaju sve klapa i prolazi Tamavčeka. Unatoč svoj toj vlazi i magli. Pita me: Kaj moram još kaj penjat?
Velim da bi bilo dobro al neznam kaj. Pa ovaj tu još je jedini suh – Levitacija 7c+. Najteži dio smjera je odlijepiti se sa zemlje. U prvom pokušaju nejde ali u drugom uspijeva i prolazi. Kiša je sve jača, magla također te se nakon toga odlučujemo na povratak. Putem se zaustavljamo kod Borninog prijatelja Tima Unuka u Rimskim toplicama. Vozeći se natrag prema Zagrebu kroz glavu mi prolazi flash: Sve je isto kao i prije dvadesetak godina. Isto penjalište, isti smjerovi, kiša , vlaga. Samo ja tada nisam popeo Tamavčeka već samo Levitaciju. Lijepo je kad sin ide još dalje …."
izvor (tekst i slika): Zagreb Climbing
