Sliku snimio Luka Tambača
S obzirom da je proteklih nekoliko tjedana bila gužva u redakciji i da se nije baš imalo vremena za domaću scenu ili je bilo prječih stvari za obaviti, ali dobro se i nakon mjesec dana prisjetiti nekih odličnih i rijetkih uspona.
Pa je tako na prvom mjestu definitivno Jurin Chuck Norris kojeg je Igor Čorko (deda) (kada ga je napravio) ocijenio sa 8a+, dok mu je Jura dao ocjenu 8b+, jer smatra da je teži od Kill Bill-a i to puno teži. Da puno ne duljim u nastavku Vam donosimo par Jurinih riječi o smjeru: "Mislim da je bilo tamo negdje 2009-10. kad me je Čorko nazval: “E mali, imaš novi 8a+ na Pokojcu, zove se Chuck Norris, prvi desno do Kill Billa.”. Mislim si, sezonu prije sam popel Kill Billa, Chuck je plus lakši, to bu išlo za 2-3 izleta. Otišel sam na Pokojec probat smjer i većinu gibova uopće nisam mogel napraviti, a one koje jesam sam mislil da budu mi iščupali tetive tam negde kod lakta. Ok, razmišljam, u zadnje vrijeme nisam baš penjal na Pokojcu, trebam se malo upenjati da se opet naviknem na rupe. I tak… poslije jedno 3 godine “upenjavanja” uspel sam napraviti sve gibove.
Boulder po krimpovima odmah s poda, rupa za 1 prst, noge pod jaja, rupa za 1 prst, kopčaj, noge pod jaja, rupa za 1/3 jednog prsta, pogađate već – noge pod jaja, rupa za (woho!) 2 prsta, krimp, očajna stopinka za levu nogu i duuugi gib na mini krimp za 3 prsta di mi je uspješnost bila 1/20. Još jedan dugi gib do prvog “ok” grifa u smjeru di konačno mogu udahnuti. Nakon toga još samo 8m zajebane ploče s još par rupa za jedan prst i gibova na balans di me vjetar može otpuhati. Kak to sve povezati? Nije mi bilo jasno. Zapravo bilo mi je: treba ojačati! Ali nije mi bilo jasno dal budem ikad dovoljno jak za sve to.
Sezone su prolazile, a ja sam svake godine koji put došel na Pokojec podsjetiti se kolko je smjer j****o težak i kolko sam slab. Prošle godine sam konačno počel povezivati gibove, a ne se samo ko pršut na vjetru njihati po spitovima. Fala bogu, svo to kampusiranje i fingerboardanje nije bilo uzalud. Još jedna sezona intenzivnog treninga i ovu sezonu sam dočekal spreman za konačni obračun s Chuckom. Pametniji popušta, ne? :)"
No dobro nije baš par, ali je zanimljivo čitati :)
Na drugom mjestu nalazi se uspon Borne Čujića na smjer Quo Vadis 8b/b+ kojeg je 2001 godine napravio i prvi popeo Marko Rožman, a kasnije ga još samo ponovio Zdravko Cerovec. Od Cerovčevog do Borninog uspona prošlo je dugih 13 godina, da taj Okički biser nije nitko popeo. Prema pričanjima, radi se o kratkom smjeru koji iziskuje puno snage ne samo u rukama nego i u prstima.
Od ostalih uspona na domaćem terenu trebamo spomenuti: Sinišu Škaleca i Ivana Tomašeka koji su se motali po zagorski bregima i gdje su popeli neke lijepe i teške uspone.
Siniša Škalec: Aglaia 8a (Paklenica), Zabranjena ljubav 7c (Omiš), Gorilko 7c (našao novi grif, Vranja peć), Khevenhiller 7c (Pokojec)
Ivan Tomašek: Cybercaffe 7c (Kalnik)
izvor: ZC i PK-Vertikal
slika skinuta sa: PK-Vertikal
