Slobodno penjanje je penjanje u kojemu penjač savladava određeni uspon isključivo svojom vještinom i snagom, korištenjem prirodnih hvatišta, uz postavljanje međuosiguranja. Sva oprema na penjaču osim magnezija i penjačica služi isključivo kao zaštita u slučaju pada.
ZDRAVLJE, ZABAVA I SPORT
Svakodnevno penjući i pomjerajući vlastitu granicu, sportski penjači sjedinjuju maksimalan adrenalinski doživljaj, izuzetnu psihološku stabilnost, uz uporabu svih mišića i ljepotu mekog, gracioznog penjanja.
Posebno se može istaknuti da zbog specifičnog položaja penjača pri penjanju dolazi do ispravljanja kralježnice i pravilnog držanja tijela. Pored toga izračunato je da sportsko penjanje (pored trčanja uz stepenice) spada u sportove koji u jedinici vremena imaju najveći kalorijski utrošak. Zato ako želite najbolji ili u trendu - PENJITE! Ženski dio populacije se netreba brinuti da im tu nije mjesto. Iako najteže smjerove penju penjači, penjačice penju puno gracioznije oslanjajući se više na tehniku nego na snagu.
NAČINI SLOBODNOG PENJANJA
- on lead (u vodstvu) - penjač penje kao prvi te sam postavlja smjer (ukapča međuosiguranja i konop u već postojeće spitove)
- on sight (na pogled) - penjač slobodno prođe smjer koji prvi puta penje bez poznavanja ikakvih informacija o smjeru
- on flash - penjač slobodno prođe smjer koji prvi put penje, ali ima određene informacije u njemu (gledao je nekoga kako penje, netko mu je opisao pokret u detalju i sl.)
- top-rope (osiguranje odozgo) - slobodno penjanje sa osiguranjem kroz sidrište. Najsigurniji način penjanja koji se najčešće koristi u školama penjanja.
- red point - penjač slobodno prođe smjer koji je već penjao (normalno bez pada ili odmaranja uz korištenje opreme (sjedenje u pojasu))
- slobodno penjanje - penjanje uz osiguranje u kojem penjač za uspon koristi snagu svojih mišića i tehniku te sva prirodna hvatišta na stijeni
- solo penjanje - penjanje bez osiguravatelja, ali sa osiguranjem. Penjač se osigurava od pada posebnim napravama.
- solo integrale - penjanje smjera bez korištenja bilokakvih načina osiguranja (don't try this at home). Ovakvo penjanje zahtjeva izrazitu koncentraciju i hrabrost (netko će reči i ludost) jer u slučaju pada završavaju sa težim ozljedama ili smrću.
- tehničko penjanje - penjač penje smjer ali se kod uspona koristi opremom (povlači se za konop i komplete). Najčešće se koristi kod višedužinskih uspona ili kod uspona koje ne možete proči slobodno.
OCJENJIVANJE SMJEROVA
Svaki smjer u prirodi koji je ispenjan ima svoje ime i ocjenu. Samo ocjenjivanje smjerova je dosta zanimljivo pošto nema neko standardno pravilo kako ocjeniti neki određeni smjer. Okvirnu ocjenu smjera i ime smjera daje ona penjač koji ga prvi popne. Nakon toga ako penjač nije siguran da je dao pravu ocjenu ili se drugi penjač ne slaže sa njegovom ocjenom. Sačeka se da smjer popne još par penjača koji daju svoje mišljenje o ocjeni te se uzima sredina. Isto tako ne postoji niti univerzalni način ocjenjivanja nego se postoji par tabela po kojima se ocjenjuje. Postoji mnogo ljestvica ocjenjivanja u športskom penjanju kao što su Francuska, USA, Australijska UK, UIAA ljestvica. U Hrvatskoj standardno se koristi Francuska ljestvica za ocjenjivanje težine smjerova (od 3 do 9b) .
