Već dvije godine sudjelujem na BLOK natjecanjima koje zbog odlične i opuštene atmosfere vrlo ga rado posjećujem, a i uvijek me iznenade iznimnom gostoljubivošću. Postali smo pravi prijatelji, a ja sam zahvalna za hrpu ohrabrujućih riječi koje sam primila prije odlaska na natjecanje u München i Arco. Sa svim pozitivnim iskustvima nisam mogla odbiti molbu da nešto napišem za vašu stranicu i ispričavam se da je trebalo toliko vremena.
Ovogodišnja sezona za mene je počela sa svjetskim kupom u Log-Dragomer, gdje situacija nije bila baš blistava, jer sam imala prije toga teške zubobolje i operacija je bila neodgodiva. Tako sam se natjecala nakon samo jednog tjedna pauze, iako mi je liječnik ukazao na nužan odmor i bez napora, dok se ne uklone šavovi. Pa naravno... Želja za natjecanjem je bila jača tako da me ni to nije moglo zaustaviti, ali sam znala da na vidljiv rezultat vjerojatno ne mogu računati i otišla sam tamo prvenstveno da uživam, kako u bolderima tako i u najglasnijoj i najboljoj domaćoj publici koja je bila stvarno nevjerojatna. Nakon toga uslijedilo je natjecanje svjetskog kupa u Innsbrucku, gdje nisam penjala loše, ali moja forma zbog osobnih problema sa trenerom i prestankom našeg suradnje nije bila baš glamurozna. Nakon toga uslijedilo je ljeto, što sam potpuno iskoristila za penjanje. Ogromna količina motivacije i pomoć selektora u planiranju treninga bili su oni koji su me tjerali u dvoranu i po najgoroj vrućini, a svi su me gledali malo čudno. Forma se definitivno dizala i bila sam vrlo sretna što sam bila pozvana na zadnje bolder natjecanje ovogodišnjeg svjetskog kupa, koji se održao krajem kolovoza u Münchenu. Putovala sam s puno optimizma i dobrih osjećaja. Unatoč fantastičnoj atmosferi, glasnom navijanju slovenske reprezentacije, opuštenosti u izolaciji i velikom nabrijanošću na početku, nije se završilo u skladu s mojim željama. Penjanje i nije bio loše, a ja znam da sam znatno poboljšala prošlogodišnje nedostatke, ali bilo je prisutnih previše pogrešaka i može biti također nedostatak koncentracije, da bih bila zadovoljna. Zapela sam u kvalifikacijama i ako znam da mogu učiniti mnogo više, a ja se nadam da ću uskoro moči to i dokazati. Ipak, drago mi je što sam imala priliku da sudjelujem na prekrasnom Olimpijskom stadionu, koji ove godine slavi 40. godišnjicu Olimpijskih igara, što je svakako ono što je privuklo još više gledatelja.
Nije bilo puno vremena za odmor, kod kuće sam tek uspjela prepakirati kofer i malo trenirati, i već smo se odvezli u Arco, gdje se održava svake godine poznati Rock master. Osim uzvanika, ove godine bile su organizirane i "open kvalifikacije", na kojima sam i sama nastupila. Sustav natjecanja je malo drugačiji nego inače, bilo je super, opušteno i zabavno. Atmosferu je malo pokvarilo samo loše vrijeme i pomalo zbunjujuća organizacija, ali nikome nije previše smetalo. Završila sam na 7. mjestu i za nastup na nedjeljnom finalu mi je nedostajao jedan top, koji je sigurno bio dostižan. Penjala sam puno bolje nego na prethodnim natjecanjima, tako da razočaranje i nije bilo preveliko. Nakon temeljitog razmatranja i analize, gdje razmišljam o svom penjanju i pogreškama i pokušavam pronaći što više razloga za njih, koje mogu i moram do sljedećeg natjecanja popraviti, rezultate sam ostavila iza sebe i počela se fokusirati na posljednji dio sezone. Slijedi malo odmora, vjerojatno nešto uživanja u penjanju u prirodi, ali onda se opet zatvoriti u dvoranu... Do idućeg natjecanja, što je naše državno prvenstvo u prosincu, imam puno vremena da podignem svoju formu, a volje i podrške imam puno i nadam se da moje kronične ozljede prsta neće izazvati previše problema i srušiti moje planove.
Hvala za sve dobre želje i vidimo se na BLOK-u! :)
Mateja Hohkraut
slike preuzete sa: Facebook.com
