Ovu nedelju sam bil sa frendovima na Ivanščici nakon nekoliko mjeseci odmora... nemoram vam pričati da sam i noge i ruke dugi dan osječal kak me zatežu... no da ne skrečemo sa teme...
Nadobudno smo se odlučili ići po pioniru, vjetar je puhal tak jako da na nekim mjestima i nije bilo snjega na zemlji nego se trava nazirala, a na nekim mjestima su bili takvi zapusi da smo se dobrano morali potruditi da to prevalimo... na putu prema vrhu Ivanščice fulali smo put, tak da smo se morali pomučiti da stignemo na cilj...
Taj vjetar nas je pratil cijelim putem do doma, ovo je bilo jedno nezaboravno i nadasve ludo iskustvo, jer da smo znali da tak puše vjetar sigurno se nebi uputili po toj stazi prema gore... Za taj podhvat nam je trebalo oko 2 sata uzastopnog hodanja s malim, ali stvarno malim stajanjima...
Danas sam saznal od jednog člana HGSS-a da se taj dan jedan čovjek ozljedil pri spuštanju sa Ivaščice i da mu je pukla zdjelica i kuk...
