Svestrani sportaš koji se čitav živo bavi sportom, a sad uz planinarenje, alpinizam, košarka, odbojka, sportsko penjanje (aktivni penjač u PK-Vertikal klubu), itd. Okušao se i u najtežoj treking disciplini kod nas (100 km Velebita).
1. Daj nam reci kako to sve stigneš uskladiti sa poslom, gdje pronalaziš vremena za sve te aktivnosti?
Pa skoro svaki dan se može odvojiti sat-dva ili više za neku aktivnost, samo treba imati volje i uživati u tome. Veći problem predstavlja financiranje svega toga, jer za svaki sport ti treba odgovarajuća oprema ili za putovanja, ovisno kud se ide...
2. Daj nam reci nešto o samoj utrci? (koliko se prijavilo natjecatelja, duljina trke, itd.)
Velebitski treking je dio treking lige i spada u najteže kolo lige. Utrka je podijeljena po kategorijama: Jogging (10 km), Ligt (27 km), Ultra (45 km) i Velebit 100 (100 km). Prijavilo se preko 350 trkaća iz sedam zemalja, od toga oko 70-ak u kategoriji 100. Start 100-tke je bio u Karlobagu u 14:00, a cilj u Starigradu (Paklenica). Trasa od 100 km imala je kumulativni visinsku razliku +6000 m / -6000m, što znači da se ukupno popelo 6000 metara gore i isto toliko dolje. Neki od vrhova na kojim su bile kontrolne točke su: Kiza, Sadikovac, Konjevača, Struge, Vaganski vrh, Sveto brdo, a neke od njih su imale vremenske limite, što znači ako hoćeš završiti trku, nemaš baš puno vremena za odmor, a i tempo ne smije biti spor. Od starta pa do cilja trčiš u komadu, naravno i po noći.
3. Jeli još neko od tvojih prijatelja sudjelovao na trci?
Na trci su sa mnom još sudjelovali Ivan Štefičar (SPK Direkt, PD Pusti duh Lepoglava) i iskusni trkač Zvonimir Chytil (TK Marathon95).
4. Kako je došlo uopće do ideje da se prijaviš na jednu takvu utrku?
Uglavnom iz znatiželje i samog izazova da se prevali tako velika i vrlo zahtjevna distanca, da upoznaš svoje granice ili ih proširiš :).
5. Jesi samo trenirao pa se prijavio na ovu trku ili je put bio više trnovit?
Trenirao i prijavio. Trnovito je bilo jedino kad mi se nije dalo ići na trčanje, ali sam se ipak prisilio :)
6. Kako i koliko si se spremao?
Pa sve je počelo sa prošlogodišnjom Zimskom brdskom ligom Ivančica (7 kola, 10 km). Tak da sam počeo s trčanjem početkom Listopada, 1 puta tjedno trening + nedjeljom planinarenje na Ivančicu i utrka na Ivančicu svaku drugu nedjelju kroz zimu. Nakon zimske lige nastavio sam sa trčanjem i spremanjem za Velebit.
7. Daj nam malo opiši svoje treninge?
Trčanje po nasipu 1-2 puta tjedno (većinom jednom) cca 16 km po treningu + nedjeljom planinarenje na Ivančicu. Zadnji trening pred trku trčanje po nasipu 30 km sa ruksakom od 7 kg i onda odmor tjedan i pol dana prije trke.
8. Zašto si se odmarao 10 dana prije utrke?
Zbog oporavka od zadnjeg treninga na kojem sam se dosta potrošio, a i općenito od svih aktivnosti, da na utrku dođem potpuno svjež i odmoren. Inače, nakon velikog napora tijelu treba dosta vremena da se potpuno regenerira i nadoknadi potrošene tvari (elektrolite, itd..), bez obzira što se već nakon dan-dva odmora osjećaš odmoren.
9. Rekao si da je sve počelo sa zimskom brdskom ligom Ivanšćica, jeli to nešto slično ovoj trci?
Nikako. Glavne razlike su distanca, teren, velika visinska razlika, orijentacija, izdržljivost, psiha, kretanje noću, itd..
10. Kakva je razlika između njih i dali se to dvoje uopće može uspoređivati?
Ništa što sam probao do sad se ne može usporediti sa ovom ultra maratonskom planinskom trkom. Pošto nisam trkač, nisam ni bio na puno trka pa zbog toga mogu samo ove dvije usporediti.
11. Rekao si da je trka bila na 100 km, jeli te bilo strah da ju nećeš završiti?
Obzirom na distancu i samog terena, koji je na nekim mjestima teško prohodan, strah je postojao da prevaljivanjem sve veće distance, uslijed nakupljanja umora, padne koncentracija i da dođe do neke ozljede, ili do grčeva mišića. Pošto sam fizički i psihički bio spreman, bio sam siguran da ako se nešto od navedenog ne dogodi, da bum trku završio
12. Jesi trebao nositi kakvu prtljagu (hranu, vodu) ili vas je to čekalo na check pointovima?.
Trebalo je nositi obaveznu opremu (karte, kompas, prvu pomoć, kapa, zviždaljku, mobitel, svjetiljku, rezervne baterije, rehidromix, ogledalo...), uz to osobnu opremu po izboru: voda, hrana, vjetrovka, i što si već svaki smatra da mu treba. Tu su bili iskusni trekingaši u prednosti jer nisu nosili 'višak'. Bile su tri tranzicije, mjesta gdje su te čekale tvoje prethodno napunjene vreće sa tvojim stvarima (hrana, piće, čarape, suhe majice...), pa je trebalo sve dobro isplanirati. Također je usput bilo nekoliko punktova i izvora sa vodom.
13. Koliko ti je trebalo (vremenski) da završiš utrku i na kojem si mjestu završio?
Utrku sam završio sa vremenom od 28 sati i 34 min. na 25 mjestu. Ivek Štefičar i ja smo skupa ušli u cilj, a Zvonimir je došao sat i pol iza nas.
14. Jesi li izgubio koji kilogram nakon trke?
Ne znam točno koliko tokom trke, ali kad sam došao doma samo je 1 kg falio. Dobro sam tovario tokom trke, a i vode se popilo, cca oko 20 litara, doslovno, napio sam se vode ko deva. Pa sad ti računaj :)
15. Jeli bilo da neko nije završio?
Da, njih čak 25. kažu da je ove godine odustao najveći broj trkača, zbog vrućine.
16. I daj nam za kraj reći kako se osjećaš sad kad je sve gotovo i dali si zadovoljan svojim rezultatom?
Apsolutno sam zadovoljan što sam uopće završio trku, a i rezultat je solidan, za nas odličan. Osjećaj je predobar, ne znam kako to opisati, tko je bio, zna o čemu pričam. Kad se trka i muke približavale kraju, mislio sam si: To je to, bravo, obavio si, jedno iskustvo i izazov više, ne bum se više tak mučio... i onda par dana kasnije, dok si odvrtiš film, hmmm, pa nisam bio tak slomljen, moglo je i brže, i još da nije došlo do nesporazuma gdje smo izgubili sat vremena, ko zna... možda druge ili kad već godine opet :)
Za kraj još samo zahvala našim sponzorima i logističkom timu iz Planinarskog društva Pusti duh Lepoglava.
Članak sa Velebitske treking trke možete pročitati ovdje.
