Razvojem alpinizma, odnosno težnjom alpinista da savladaju sve teže i zahtjevnije uspone, razvili su tehinku slobodnog prolaženja detalja (bez korištenja tehničke opreme). Tijekom vremena težilo se tome da se cijeli uspon prođe slobodno postavljajuči samo međuosiguranja.
Slobodno penjanje je tako postajalo takozvana "revolucija" u alpinizmu, koja se dogodila pojavom ekspanzivnih klinova koji se postavljaju bušeći stijenu te su tako i do tada neprolazne glatke ploče postale penjive. Paralelno se razvijala i penjačka oprema, koja je također omogućavala svojim usavršavanjem određeni napredak u penjanju. Isto tako tijekom vremena, specifičnim načinima treninga omogućeno je penjačima da postignu nezamislive teškoće uspona. Kao rezultat svih ovih promjena dogodila se i promjena rezoniranja vrijednosti uspona. Visina više nije bila glavno mjerilo uspjeha, a penjanje nije bila samo vještina potrebna za popeti se na vrh planine.
