Oliana mi je jedan od najdražih penjališta u cijeloj regiji sjeverne Španjolske. To je zapanjujući 50 metara dugačak narančasto plavi vapnenački zid sa kompleksnim penjanjem. To je stijena koja se vrlo brzo suši pa sam imao prilike već prvi dan nakon kišnog perioda isprobati jedan od smjerova koji je Chris nabušio, smjer se zove Chaxi Raxi (9b). Čini se vrlo težak u početku, pogotovo na početku prvog detalja. Mogu napraviti svaki gibove zasebno, ali povezati dva za redom mi se čini nemogućim. Gornji dio mi se više čini mogućim, povezao sam gibove bez većeg problema osim dva, gdje sam naišao na strašni problem dok mi Chris nije rekao da probam na drugačiji način, više po krimpovima i na statiku.
Ostao sam iznenađen kako sam uspio napraviti lakšu varijantu preskakanjem prvog bolder dijela i to preko obilaska koji je približne ocjene 9a+. Došlo je vrijeme da se pozabavim sa donjem bolder problemom i tek tada bi bio u mogućnosti ga popeti. Ali ovo je bilo teško. Nisam zadovoljan ulaskom, ali uspijevam napredovati i šesti dan sam uspio proći prvi težak bolder detalj koji je ocjene 8b+. Uzeo sam si odmora i nastavio. Prošao sam kroz detalje, ali na kraju zadnjeg problema kada sam bio 100% uvjeren da ću uspjeti, moja je peta skliznula. Taj dan ga nisam od početka uspio ponoviti. Tu šansu sam dobio sedmi dan, ali sam onda pao par gibova ispod štanda, jer nisam pogodio desni grif kod dinamičkog giba. Postao sam poprilično nervozan, jer sam svjestan da ga mogu popeti. Ali imam još jedan dan i jako puno dijelova gdje mogu pogriješiti i uništiti moj pokušaj kao i dan (zato jer je jako teško sve pospajati dva puta na dan). Na zadnji dan mog izleta uspio sam već nekako proći kroz prvi detalj, gdje sam se odmorio i ostao još koju minutu. Taj odmor je enormno koristan za cijeli smjer, jer da ga nema zasigurno bi bio 9b+, ali je i mjesto gdje se lako postane nervozan i gdje možete razmisliti o potencijalnim greškama. To je ono što mi se dogodilo. Način na koji sam nastavio penjanje je sve samo ne učinkovit, jer je smjer nešto ispod mojeg maksimuma nakon osam dana penjanja, ali usprkos napumpanosti nekako sam došao do štanda i mogao se prepustiti uživanju u pobjedi na zadnji dan mog izleta. Mogu reći da je to zasigurno moj nateži smjer koji sam ikad penjao.
izvor (slika i tekst): Adam Ondra
